Tomina vjera

Autor: Fra Ivan Šarčević

Petak, 11. lipnja 2010.

Dok prva tri Evanđelja (Matej, Marko i Luka) Isusovog učenika Tomu navode samo u popisima apostola, četvrto, Ivanovo evanđelje na više mjesta spominje Tomu. Posebno je poznata zgoda Isusova ukazivanja učenicima poslije uskrsnuća, ona zgoda kada sumnjivome, nevjernome Tomi Isus pokazuje svoje rane.

I prije te zgode Ivan izvještava kako je Isus govorio da odlazi od njih, od učenika, da ide k Ocu da im pripravi mjesto, te da oni znaju taj put kamo on ide, ali na te Isusove riječi Toma moli Isusa da im pokaže taj put.

Toma je – poput svih ljudi i vjernika – tražio da mu Isus pokaže konkretan put k Bogu. Gotovo da ga nacrta. Razumljivo, uvijek je lakše ako nam netko doslovno pokaže što trebamo činiti, nego da se sami moramo naprezati. Isus Tomi a i drugim učenicima jednostavno odgovara da je on put, istina i život i da se Bogu dolazi upravo po njemu, te da je poznavanje Isusa istoznačno s poznavanjem Boga.

Nekako se stalno kroz Evanđelja provlači kako ne samo Isusovi protivnici, njegovi neprijatelji, nego i Isusovi učenici ne razumiju da put Bogu ide preko Isusa, i da ne treba tražiti neke dodatne putove, neke drugačije pobožne vježbe mimo evanđelja, neke druge svece ili duhovne i vjerske vođe mimo Isusa.

Od Isusovih ondašnjih učenika do nas današnjih pokazuje se kao da je Isus malo za ljudsku religioznost, za život, kao da nije on punina Božje objave, kao da uvijek nešto nedostaje tome Isusovu putu pa nam trebaju neka dodatna pobožna pomagala, dodatni putovi, istine i uglednici. Uvijek je dakle prisutna sumnja. Kao i kod Tome. A Toma je svatko od nas. Ništa posebno. Jedino, a to je baš mnogo, razlika je u Tominu priznanju, u njegovoj iskrenosti. Toma priznaje da sumnja; on se ispovijeda pred svima da ne vjeruje dok ne vidi. Jer da smo povjerovali da je Isus put, istina i život, da smo uvjereni u to, zar ne bismo bili drugačiji, bolji ljudi?

Toma, iskreni Toma, traži od Isusa da mu pokaže put. Toma, iskreni Toma, ne vjeruje prijateljima koji mu kažu da je Isus uskrsnuo i da su ga vidjeli. Mora on to sam vidjeti, mora njemu Isus sam doći. Mora Toma sam susresti Isusa.

Tako nas izvještava Ivanovo evanđelje i nudi i nama Isusove riječi da nije potrebno sve vidjeti i opipati da bi se vjerovalo.

U Tominoj vjeri prepoznatljivo je da se preko sumnje, preko male vjere pa i preko iskrene nevjere stiglo k vjeri. Isus se ne oglušuje na Tomino traženje.

Zar danas nema mnogo više onih koji smatraju da vjeruju a ustvari ne smiju priznati da sumnjaju, kao što ima puno onih koji ne vjeruju tek iz društvenoga položaja a ne iz osobnoga uvjerenja? Zar danas nema mnogo nas koji s Isusom na usnama stupamo posve drugim putom od njegova, da smo čak na nevjerničkom putu? Zar mnogi od nas nismo prestali tražiti da osobno susretnemo Isusa?

Da je barem biti Toma, ali učenik Toma – nevjerni Isusov Toma!